Rudy Gobert je možda najpodcjenjeniji igrač današnjice. U prenapuhnutom NBA svijetu poentiranja u kojem nikad nije bilo toliko igrača s 20 i više koševa po utakmici, Gobert sa svojih 2.16 metara i Pterodactylskim rasponom ruka od 2.36 metara ima tek 14.4 koševa po utakmici. No je li to uopće bitno? Jer utjecaj Goberta na ekipu Jazzera u obrani i napadu se vidi u nekim “nekonvencionalnim” statistikama i stavkama koje su jednostavno impresivne.

Ono u čemu je Gobert neprikosnoveni “prvak” cijele NBA lige je obrana. Stoga ćemo započeti od takvih

The Stifle Tower

Ovaj nadimak (Toranj koji guši ili toranj gušitelj bi bio prijevod? Ne zvuči tako dobro na hrvatski…) je zapravo vrlo prikladan (kao Joker za Jokića). Glavni razlog su naravno Gobertove blokade, on je drugi u ligi u blokovima po utakmici, s 2.9 po utakmici što mu je ujedno i najveća brojka u karijeri. Uz to njegova “obrambena mapa”, kako ja to volim nazvati, izgleda impresivno.

Rudy brani ukupno 9.3 šuteva po utakmici na području <1.8 metara od koša, što je 2. najveća brojka u cijeloj ligi odmah iza Mylesa Turnera. A on, Turner i Poeltl su izjednačeni po najnižoj brojci koju dopuštaju (a da imaju neki poveći broj branjenih šuteva). U ovim malo daljim područjima je također vrlo dobar, no područje blizu koša je definitivno najbitnije. Tricu u ovom slučaju nećemo ni razmatrati jer to su najčešće neka istrčavanja na igrača kojeg pusti praznog ili mu se pripiše da je “branio” igrača iako postoji mogućnost da je bio jako udaljen.

Sposobnost odvraćanja igrača od obruča

Ono što je zapravo još bitnije od toga koliko puno i koliko efikasno Gobert brani šuteve na obruču jest koliko ih zapravo ne treba braniti? Odnosno koliko šuteva igraču uzmu iz neke kratke ili dulje poludistance zbog njegove same prisutnosti u reketu.

“Rudy nije onaj klasični rim protector, on je nešto puno više od toga, on je zastrašivač”. Te riječi je rekao Zach Lowe u jednom od svojih podcasta i od tada sam htio napisati nešto detaljnije o Rudyju (btw ako se pitate je li uistinu rekao to na hrvatski - nije, ali siguran sam da bi znao to reći jer je njegova žena ni manje ni više naše Hrvatica). No pustimo Zachovu lingvistiku na stranu i razmislimo o tome što je izjavio.

Ova tablica pokazuje igrače koji brane najviše šuteva u cijeloj ligi i kako se ponašaju šutevi i efikasnost protivničkih igrača kada su oni NA/IZVAN parketa. Dakle ovdje se ne uzimaju u obzir samo direktno branjeni šutevi već SVI upućeni od strane protivnika.

Ovaj zadnji stupac je najzanimljiviji, kada je Gobert izvan parketa protivnici šutiraju 6% više šuteva iz Restricted Area! To je daleko najveća brojka od svih navedenih igrača, a koji su reprezentativni kao neki “pravi” starteri i igraju većinu utakmice. Uz to i najveće utječe na FG% protivnika.

E sad, zanimljivo je da su Jazzeri negdje na sredini tablice svih ekipa po broju dopuštenih šuteva iz restricted Area (26 po utakmici) -> ovo još dodatno naglašava razliku u kvaliteti obrane kada je Rudy na parketu, a kada igra, jer Bucksi, Sunsi, Mavsi ali čak i Netsi imaju u prosjeku manje dozvoljenih šuteva iz Restricted Area.

Meni osobno je ovaj podatak fascinantan, i pokazuje koliko je zapravo bitan Gobert u ekipi Utaha, odnosno koliko grade cijelu obrambenu shemu prema njemu i ovisno o njemu.

Ostavit ću ostatak tablice vama na uživanje, jer je zanimljiva za promatranje, a ja ću još samo pohvaliti Zupca i reći kako se vidi da vrlo dobro štiti reket te je definitivno s razlogom spominjan kao jedan od najpodcjenjenijih igrača lige.

Gdje odlaze šutevi protivnika Jazza i zašto je to tako?

Pitanje koje se postavlja nakon svega prethodno izrečenog jest gdje točno odlaze ti šutevi? Na sljedećoj tablici možete upravo to vidjeti.

Igrači puno više šutiraju na mid-rangeu, pošto se ne mogu probiti do koša jer ih tamo čeka Gobert. Dakle samo njegova prisutnost ispod koša tjera igrače da potegnu šut s poludistance, odnosno područja s kojeg možda ne bi inače šutirali. Drugo područje koje ima malo veći skok jest Above The Break trica, što je logično pošto Gobert pretežito igra u dubokom dropu tokom pick and rolla.

Deep drop

Deep drop je način branjenja pick and rolal u kojem centar ne preuzima igrača koji vodi loptu već stoji duboko u svom reketu, a obrambeni igrač na ball handleru se najčešće bori preko bloka. Takva obrana je odlično rješenje protiv dobrih visokih igrača i playmakera koji nisu vrsni šuteri. Gobert je dominantan u takvoj igri jer stigne lateralno pokriti oba igrača unutar pick and rolla zbog visine i brzine.

Primjer takve obrane možete vidjeti protiv Moranta, koji je klasični primjer igrača kojem se igra duboki drop.

Aggressive drop

Druga vrsta dropa jest aggressive drop u kojem igrač ne čeka u potpunosti u reketu već se nalazi puno bliže igraču koji postavlja blok i pokušava prepriječiti put/zasmetati igraču s loptom odmah nakon bloka. Gobert je vrstan igrač i u tome te odigra takav način obrane kada ima potrebe za istim (protiv Stepha, Damea i sličnih igrača…). To je segment igre u kojem je puno bolji od nekih ostalih “klasičnih” visokih igrača i razlog zašto je zastrašujuć u pick and roll igri. Evo nekoliko isječaka u kojem Gobert efikasno brani iz agresivnog dropa.

U prvom isječku aggresivnog dropa brani Lillarda i oduzima mu tricu, Lillard uspjeva probiti do koša no Gobert ga odlično dočeka i brani pokušaj, u drugom “grize” na fintu Stepha, ali uspije se oporaviti te blokirati šut. I podijeliti još jedan čisto da se zna tko je gazda. Isto tako i protiv Dončića.

1v1 obrana

Naravno da neće Rudyja staviti na Stepha ili Damea, ali u situacijama u kojima se dogodi switch Gobert jako dobro isprati brže bekove, pogotovo kada oni krenu u prodor prema košu.

Kao što sam prije spomenuo, nevjerojatno je pokretan za tako visokog igrača, i to je nešto što ga odvaja od ostalih drop centara (npr Adebayo, Claxton i Robert Williams III jako često switchaju u obrani, također Adebayo i Williams su znatno niži od Goberta, više od 10 cm). A čak i ako ga uspiju svladati u prvom koraku, ogroman wingspan pomaže da ili zasmeta, ili blokira šut.

No nije uvijek sve divno i krasno…

Kako onda napasti Goberta?

Pa iako je on izuzetno pokretan za tako velikog centra, on je još uvijek centar… Neće uvijek stići ispratiti tako vrsne bekove koji su agilni i pokretni. Čak mislim da mu je veći problem praćenja igrača koji “plešu” po trici no u ovim situacijama kada se sjure na koš.

Gobert zna biti preagresivan ponekad u obrani, i pokušava “predvidjeti” smjer kretanja igrača s loptom, jako često se to može izjaloviti na način da ball handler odbije blok i krene u drugom smjeru. Uz to imamo ples Stepha Curryja, no malo igrača u ligi može izvesti tako nešto.

Najbolje oružje je zapravo napadanje Goberta preko trice, i to trice visokih igrača. Dakle ili igrati pick and pop u kojem i Gobert i bek imaju svu svoju pažnju na ball handleru, ili smjestiti igrača kojeg Rudy čuva u kut i jednostavno uzdati se u njegove tricaške sposobnosti. I tu se sada dovodi u pitanje koliko je Gobert sposoban igrati u playoff utakmica i to jedan od velikih razloga zašto mnogo ljudi ne gledaju na Utah kao ozbiljne napadače na naslov (odnosno većini su Lakersi i Clippersi veći favoriti sa Zapada ako sam dobro skupio dojmove). No ja nekako optimistično gledam na to, mislim da je on puno vredniji pod košem nego da brani tog nekog visokog igrača na trici, ako je to kocka koju Jazzeri trebaju uzeti, mislim da moraju igrati na nju, jer ipak s druge strane oni najčešće pobjeđuju u vlastitom kockanju tricama.

Također još jedna stvar koju treba uzeti u obzir kada se priča o godišnjim nagradama jest da se ne razmišlja o tome kako će Gobert igrati u playoffu, već kako je igrao na razini cijele sezone, a tu je daleko najbolji igrač.

Gobert kao kotač pokretač napada Utaha

Nadam se da sam vas kroz prethodnih nekoliko ulomaka uvjerio u to koliko je Gobert zapravo dobar obrambeni igrač (ako je trebalo uvjeravati uopće nekoga u to), sada ću probati učiniti isto i za napad. No ovo je malo teža misija.

Naime Gobert jednostavno nema tehničke sposobnosti za biti iole ozbiljan ofenzivni centar. Ima jako malo posjeda po utakmici u post up napadu, što je možda i dobro jer je užasan u realizaciji istih - 0.46 poena po posjedu, samo ću reći da je to užasan rang, pogotovo za nekog elitnog centra.

Ono gdje on može zasjati jesu pick and roll akcije i putbackovi. Samim time evo i grafa koji prikazuje kako Gobertov učinak izgleda u tim akcijama.

Pri vrhu lige je u obe akcije te od njega su u pick and rollu bolji samo neki elitni rolleri poput Aytona, Holmesa, Adebaya i Robinsona koji je Alley Oop mašina.

Pick and roll

Uz to što je odličan u realizaciji u takvim situacijama, Gobert sa svojim sjajnim postavljanjem blokova, u čemu mu definitivno pomažu visina i širina, znatno pomaže Mitchellu i Conleyju u kreaciji i scoringu iz pnr-a. Na kraju krajeva on je prvi u ligi u screen assistima - to je vrsta “asistencije” koja se pribraja igraču koji postavlja blok iz kojeg igrač s loptom zabije koš.

A uz screen assiste postoji još jedan iznimno podcijenjen element igre u napadu, a to je koliko sama njegova prisutnost u napadu zahtjeva pažnje protivničkih igrača. Za ovu prethodnu rečenicu postoji jednostavan izraz - gravitacija. A gravitacija oko Goberta kada rolla prema košu je izuzetno jaka.

Iz ovih prethodnih nekoliko isječaka možete vidjeti kako se igrači na weak/strong sideu moraju spuštati u reket kako bi pomogli centrima prilikom rolla. U ekstremnim situacijama kada obrana switcha (kao u isječku protiv Bostona) to je posebno izraženo.

Zaključak

Po mojem skromnom mišljenju, ali i po mnogim naprednim statistikama, Rudy Gobert je uvjerljivo najbitniji igrač Jazza jer oko njega je izgrađena i napadačka i obrambena igra Utaha. Često je njegov utjecaj teško opisati s klasičnim brojkama jer uz to što nema neku profinjenu napadačku igru, još je i užasan u slobodnim bacanjima - ove godine ispod 50%; što često ljudi uzimaju za zlo (a i trebali bi, jer na tom segmentu je bio blizu 70% pred nekoliko sezona).

On je, poput Jokića, igrač s kojim cijela priča o Jazzu započinje i završava.