Dario Šarić je u 5 NBA sezona promjenio 3 ekipe, to je nešto što možda većina navijača nije mislila da će se dogoditi nakon njegove prve sezone, pogotovo jer je odmah postao fan favourite i bitna karika. Uz to, njegova se uloga stalno mijenjala sve do ove sezone (točnije, do prošlogodišnjeg Bubblea).

Uvod

Kada sam 2013. godine došao u Zagreb i započeo studiranje, jedna od prvih stvari koju sam morao obaviti u tom novom okruženju je bio odlazak na utakmicu Cibone. Htio sam doživjeti Draženov dom, ikonsko mjesto gdje su se igrale povijesne utakmice, no to i nisam u potpunosti doživio jer su tribine nažalost većinom bile prazne, a i rezultati su većinom izostajali.

Jedna od iznimka u tih nekoliko godina je bila baš ta prva godina u Zagrebu, 2013./2014. sezona, kada je Dario preuzeo kormilo opustošene ekipe Cibone i vodio ju je do titule u ABA ligi. Igre Darija Šarića su me oduševljavale još ranije, dok sam na youtube streamovima pratio pohode na tron Europe u mlađim kategorijama. Lakoća kojom je igrao i svestranost koju je prikazivao me nagnala na razmišljanje (a vjerujem i velik broj Hrvata) o tome kako je on “taj lik”, “taj lik” koji će dovesti hrvatsku košarku natrag gdje pripada.

Dario je nakon Cibone proveo dvije sezone u Efesu, gdje ga je Duda Ivković “iskrojio” za NBA ligu, za ulogu koju je tek ove sezone u Sunsima preuzeo. Brojke koje je tada postizao i udio šuteva za 2/3 poena je nevjerojatno jednak onom kojeg ima danas u Sunsima, a to je uloga pravog visokog igrača, koji igra kroz post i pick and roll.

Promjena uloge kroz NBA

Dario je oduvijek igrao kao četvorka ili petica, jedino je u 1. sezoni sa Sixersima igrao kao trojka, no proveo je jako malo vremena na toj poziciji. Razlika je doduše, u vrstama akcija u kojima je sudjelovao tada (ali i Wolvesima i Sunsima prošle godine) i ove sezone.

Na prethodnoj slici/tablici možete vidjeti kako se kretao udio posjeda ovisno o akcijama Darija Šarića po sezonama. Kao što piše sitnim slovima, retci se ne zbrajaju do 100%, jer NBA eto ne prikazuje točne brojke ukoliko igrač nije “kvalificiran” za prikaz, ili postoje još neki posjedi koji nisu prikazani na NBA.com.

Da se vratimo analizi te slike, dakle u rookie sezoni sa Sixersima imao je veću odgovornost i odrješenije ruke, čak i više no u Euroligi s Efesom. Na trenutke to je podsjećalo na vrijeme iz Cibone te je Šarić ozbiljno konkurirao za nagradu Rookieja godine. Visoke brojke iz izolacije i Pick and Rolla (kao ball handler - prvi stupac) na ukazuju na tu “slobodu”.

Sljedećih par godina, dominantna akcija je bila “Spotup”, što i nije baš neka akcija, već jednostavno znači da se Šiši pretvorio u Catch&Shoot četvorku/peticu (uglavnom četvorku), a ove “kreativne” akcije su padale u drugi plan. I izgledalo je kako će imati takvu ulogu sve do prošlogodišnjeg “Balona” kada nije bio u početnoj petorci, već je ulazio s klupe. A igrač kojeg je mjenjao bio je DeAndre Ayton, centar.

Primjetite kako je spot up rapidno pao. Sigurno tu ima i ostalih akcija, samo nažalost nisu prikazane na NBA, jer nema dovoljno posjeda u njima za sada.

Ove godine je ta uloga postala “stalna” i to se vidi iz podjele akcija. Jako puno cutova (no ti cutovi se događaju nakon pick and rolla, ili dok čeka na “dunker spotu”), najviše Post up akcije do sada u NBA karijeri te DEBELO najviše pick and roll akcija.

I u tim akcijama je Dario vrlo dobar i postiže oko 1 poena po posjedu. Jedan od najboljih u ligi je iz post upova, bolji od svog timskog kolege Aytona, koji je pak jedan od najboljih igrača lige u Pick and Rollu. Dario teže dolazi do izražaja u tome zbog nedostatka fizikalija, ali zato kroz postup uspije sa svojim “signature” šutevima doći do koša. Ako se pitate koji je to “signature” šut, to je igra leđima prema košu, tri finte i neki poluhorok koji izgleda kao da će biti blokiran no čarobno prođe kroz obruč.

Tu neku generalnu promjenu u poziciji i stilu igre možemo vidjeti i na sljedećm grafu na kojem je prikazan udio svih šuteva ovisno o zoni šuta.

Postiže najveće brojke u Restricted Area i reketu (izvan RA), a najmanje na mid-rangeu. Trice su čak podjednake kao prethodnih godina i stoje oko 3.5 pokušaja po utakmici. Ovakva distribucija šuteva je sasvim logična kada gledamo podjelu akcija.

Efikasnost i Utjecaj na ekipu

Dario trenutno igra najefikasniju sezonu njegove NBA karijere, a uz to koristi i najviše napada dok je na parketu (takozovana USG% statistika).

Štoviše on je drugi u ekipi Sunsa po USG%, odmah iza Devina Bookera, a pri vrhu je i kada ga uspoređujemo s nekim ostalim značajnim igračima s klupe. Uz to, jedan je od najefikasnijih igrača Sunsa s 61.8% TS%.

(Usage se inače definira kao postotak svih napada koje igrač potroši dok je na terenu, a napadi se mogu potrošiti kroz šut, slobodna bacanja, asistenciju ili turnover).

Ovako velik Usage% nam potvrđuje da Dario nije samo još jedan igrač s klupe u nizu, već je on igrač oko kojeg se bazira napad Sunsa dok je na parketu. Praktički četvrtina svih napada teče kroz njega i uistinu ima slobodu igre kroz post/pick and roll.

Kako je nedavno “obilježena” polovica sezone, uslijedila je već standardna rasprava o godišnjim nagradama, i velik broj američkih novinara je napomenulo upravo Šarića kao kandidata za tu nagradu. Ove brojke i ovaj graf donekle potvrđuju da je Šarić itekako dobar kandidat (čekajte, ima još toga kasnije!).

Skok u tim segmentima u odnosu na prošlu sezonu

Dario je znatno iskočio u tim dvjema metrikama u odnosu na prošlu sezonu.

Neki od ovih igrača su u raspravi za MIP nagradu (JaVale McGee to nije naravno, a ni Batum), teško će se Dario uplesti u tu raspravu, ali je jako ohrabrujuće da je njegov TS% porastao usprkos tome što troši više napada.

Argument za 6. igrača godine, dio drugi

Po meni ove godišnje nagrade (MVP, DPOY, 6th man, ..) se trebaju dodjeliti igračima koji imaju neki utjecaj na igru cijele ekipe. Dario je i u tom segmentu jedan od vodećih kada sagledamo neke značajne igrače s klupe.

Šiši ima Net Rating (Ofenzivni rating - Defanzivni Rating) od čak 23.5 poena po 100 posjeda ove sezone. Na ovom grafu je prikazano top 260 igrača u minutama po utakmici. Da ta brojka je tako velika, jer Dario ima nešto manje od 19 minuta po utakmici, pitanje je bi li net rating opstao na ovako ogromnim razinama s povećanjem minuta.

No bez obzira na sve to, ova brojka je jednostavno apsurdna. Niti jedan igrač Sunsa nema ni približno blizu brojke ko Šarić, najbliži su Cameron Johnson i Cameron Payne s 11.4 i 10.0, i oni su isto igrači s klupe, tako da očito je ta klupa Sunsa toliko dobra.

Zaključak

Pitanje je bi li Dario bio isti igrač kao danas da je odmah nakon Cibone otišao u NBA ligu, pošto je njegova igra tada, i nakon 2 godine u Efesu bila jako različita. Pitanje je bi li onda možda postao taj neki Point Forward kao što su svi prije drafta, odnosno za njegovog vremena u Ciboni mislili (pa i ja).

No jedno je sigurno, a to je da je postao vrlo dobar NBA igrač, koji je prihvatio svoju ulogu i poziciju u ekipi i odrađuje je sjajno. Postao je jedan od glavnih kandidata za 6. igrača godine, a s obzirom na to kako dobro mu ta uloga pristaje, mogao bi se uklopiti u njoj i idućih godina.