All-Star pauza označava točno polovicu sezone, pa sam ove godine odlučio pogledati tko zaslužuje nagrade.

Rookie of the Year: LaMelo Ball

Ovo je najlakša nagrada trenutno, a vjerujem u to da će tako ostati do kraja sezone ukoliko se LaMelo ne ozlijedi. Pogotovo sada kada je LaMelo ušao u početnu postavu i vjerujem da neće izlaziti iz iste.

LaMelo na terenu izgledao nešto kao Dončić u rookie sezoni, igra jako zrelo i smireno, bez ikakve žurbe i ima nekoliko veteranskih poteza. Tehnički igra jako lijepo. Trenutno dijeli kreatorsku ulogu zajedno s Gordonom Haywardom što mu također odgovara, pošto ponekad još uvijek radi neke dječje greške prilikom dodavanja.

No znali smo da će biti dobar kreator, ono što je ogroman plus jest njegov šut, koji je i više nego dobar, pogotovo za Rookieja. U zadnjih 15 utakmica, otkako je postao starter, prosjeci su mu 46.4/44.9/84.6. Fenomenalne brojke. Postiže 20.7 koševa, 6.2 skoka te 6.7 asista u to vrijeme i na to dodaje 3.3 izgubljene lopte po utakmici.

Podcijenjena strana je obrana, u tih istih 15 utakmica imao je čak 1.9 ukradenu po tekmi, i ima 3.2 deflekcije po utakmici. I da, ako se pitate jesu li to samo puste brojke, definitivno ne. Odlično igra obranu bez lopte i često pravovremeno čita dodavanja ili izbije loptu igračima kao help defender. Pokazuje svoj košarkaški IQ. Ponekad se muči s bržim bekovima, no mislim da bi mogao u tome napredovati kroz vrijeme i da bi mogao i na obrambenoj strani biti fenomenalan igrač.

Nakon LaMela, 2. u izboru bi mi bio Tyrese Haliburton, a 3. bi već bio nejasan, iako bi možda Edwards prevagnuo ispred Wisemana i Quickleyja.

6th Man of the Year: Jordan Clarkson

Iako se ovo na prvi pogled čini kao laka odluka, ima još nekoliko vrlo dobrih kandidata. Clarkson predvodi sve igrače s klupe ove sezone i ima čak 17.9 poena. Još je nekoliko igrača s relativno sličnim brojkama, poput Hardawaya jr.-a, Rossa (njih troje su gotovo pa identični igrači) i Harella, vječnog 6-tog čovjeka, ali i Daria Šarića, koji je odigrao nekoliko vrlo dobrih utakmica nakon povratka od ozljede.

Zapravo su svi skoreri s klupe, no Clarkson je uvjerljivo najbolji u tome. On koristi 27.2% svih napada kada je na parketu, što je uistinu nevjerojatna brojka, jednaka onoj Jamesa Hardena ove sezone (da, toliko nevjerojatna, Harden koristi 27.4%). Uz sve to, on ne mlati prazne poene već debelo vuče klupu Utaha i jako je bitan kotačić u uspjehu te ekipe.

Još jedna bitna stvar, vezana strogo uz njega i Jazzere je ta da je Clarkson prošle godine u potpunosti preobrazio klupu Utaha kada je došao kroz trade iz Clevelanda (mislim da sam imao jednu objavu o tome, ali ne da mi se tražiti sada). Klupa Jazzera je od jedne od najgorih u ligi postala jedna prosječna ili možda iznad prosječna, a ove godine je jedna od najboljih u ligi. Na 7.mjestu su u ukupnom broju poena s klupe.

Jazzeri imaju predvidljivu rotaciju, i Clarkson gotovo uvijek igra veći period svog vremena na terenu bez Mitchella i Bojana, odnosno, igra zajedno uz Conleyja ili Inglesa, što mu omogućava da se u potpunosti skoncentrira na postizanje poena, a prepušta spomenutom dvojcu kreaciju. Ovo sada objašnjava činjenicu da Clarkson ima ‘usage’ od čak 27%.

Ova nagrada je jedna od manje bitnih po mojem mišljenju, ali je simpatična i uvijek vrlo predvidljiva pošto igrači sličnog stila poput Clarksona (i Hardawaya jra i Rossa) uvijek pobjeđuju. Clarkson ima punu ovlast kao glavni skorer i može izgubiti ovu nagradu jedino ako se u potpunosti ohladi do kraja sezone.

Već sam spomenuo ostale igrače koji su dobra opcija ovdje, spomenut ću još samo TJ-a McConnella koji odlično odrađuje posao s klupe za Pacerse, ali njegov utjecaj se najviše vidi kroz razigravanje.

Most Improved Player: Jerami Grant

Iskreno, nisam se mogao odlučiti između Christiana Wooda i Jeramija Granta, mislim da obojica zaslužuju nagradu, ali ipak je prevagnuo Grant zbog nekoliko sitnih razloga.

Wood je zaslužuje jer, iako je ove sezone bio više van terena no na njemu, on je igrač koji u potpunosti podiže svoju momčad. Otkad se on ozljedio, Rocketsi su pobjedili samo 3 utakmice, pretvorili su se iz 2.najbolje u 3. najgoru obranu, a napad im je debelo najgori u ligi. Naravno, poklopilo se dosta drugih stvari i ozljeda sa svih strana, no ovo označava koliko je zapravo bitan Wood svojoj momčadi.

Ukoliko ne gledamo uspjeh ekipe, već brojke i ulogu u momčadi (što se i gleda kod ove nagrade, po meni), nagradu definitivno zaslužuje Grant. Poduplao je svoje poene po utakmici, dodao nekoliko asistencija, usage mu se strašno dignuo i troši 26% napada (slično kao i Wood, no Wood je i prošle sezone imao veću korištenost, i bio je očitiji kandidat za iskakanje od Granta). Grant jest zasjao u playoffu, ali on je i tada bio tek (usudio bih se reći) 4. opcija, iza Jokića, Murraya i MPJ-a. U samo jednoj sezoni prešao je iz te uloge u vođu ekipe, što je uistinu impresivno.

Ovdje imate i “Skill Curve” graf koji pokazuje kako TS% Granta pada kako mu raste uloga kroz sezone. Na taj graf sam naletio u jednoj košarkaškoj knjizi i na nekom drugom blogu pa sam ga odlučio rekreirati.

Neki zaključak jest, ako gledamo objektivno, Grant definitivno sam zaslužuje nagradu, čisto zato jer je njegov iskorak astronomski, stoga on u potpunosti zaslužuje ovu nagradu. Subjektivno mi se više sviđa Wood jer je imao veći utjecaj na igru svoje ekipe i jako me podsjeća na AD-a. Ali svi znate da ja uvijek objektivno gledam stvari ;)

Ostatak konkurencije (iako mislim da nemaju šanse) se sastoji od All-Star igrača Jaylena Browna i Zacha Lavinea (iako su oni i prošle sezone već znatno iskoračili), Malika Beaslyja, koji je doduše pokazivao ovakvu igru odmah nakon prošlogodišnjeg tradea; Dejountea Murrayja koji je igrao fenomealno cijele sezone i izgleda kao igrač koji bi mogao nositi franšizu te De’Andrea Huntera, koji se nažalost ozljedio pred nekoliko tjedana. Uz njih dodat ću i Lonza Balla koji mislim da ne konkurira kao i ostatak ovih imena, ali igra impresivno posljednjih mjesec dana.

Defensive Player of the Yer: Rudy Gobert

Više puta sam spominjao Mylesa Turnera na svom fb/insta/twitter pfoilima kao DPOY kandidata, ali gledati Utah, a samim time Goberta u obrani je fenomenalan gušt.

Dozvoljava samo 42.6% protivničkih pogodaka (od 18 branjenih šuteva), igrači koji su bolji od njega u tom segmentu (a da brane neki pristojan broj šuteva) je samo Myles Turner s 42%. Imamo nakon toga još nekoliko dobrih igrača poput Poeltla (39%!!) i Wigginsa (bio je kratak post o njegovoj obrani), no Wiggins ipak ne brani toliko šuteva ispod samog koševa. U tom segmentu opet samo Turner dozvoljava manji postotak od Goberta. Čisto da se razumijemo, Turner je u jako bliskoj borbi s Gobertom i nitko ne bi bio u krivu kad bi njemu dao nagradu, dapače postoji jako velika šansa da osvoji titulu do kraja sezone.

No razlog zašto biram Goberta trenutno je što on u POTPUNOSTI mijenja obranu Jazzera. Checkirajte samo tablicu gore, koja pokazuje koliki je udio šuteva protivničkih ekipa u Restricted Area, Reketu i Mid-Rangeu kada je igrač na/izvan terena. Dakle kada je Gobert na terenu, protivnici uzimaju samo 27.91% svih šuteva u Restricted Area, a kada je on izvan terena taj broj naraste na čak 31.89%! To je ogromna razlika od skoro 4%, jedino Giannis je “donekle” blizu s 2.32%. Kao što vidite ovdje sam izdvojio samo centre i visoke igrače, pošto oni najviše utječu na ovo.

Naravno, defanzivna shema Jazzera je taj duboki drop, zbog toga i jesu takve brojke, ali takva shema neće “magično” funkcionirati u svakom slučaju, a u ovom slučaju funkcionira fenomenalno.

Još jedna stvar koja potvrđuje njegovu prisutnost na obrambenoj strani jest obrambeni rating ekipe kada je on na terenu, i kada je izvan terena. Od nekih zvučnih centarskih imena (i nekih DPOY kandidata), on ima daleko najveći utjecaj na svoju ekipu, njegova ekipa ima manji obrambeni rating za 6.5 poena po 100 posjeda kada je on na terenu, nego kada je izvan!

Možemo reći da Rudy Gobert nije “čuvar obruča”, on u potpunosti tjera napadačke igrače dalje od njega i u potpunosti mijenja gameplan ekipa, sama njegova prisutnost je već ogroman faktor u obrani Jazzera, a njegova sposobnost da ometa i blokira blokove sve to podiže na nevjerojatnu razinu…

Kao i svaki dobar (odličan) igrač, tako i Gobert (pa time i Utah) ima slabu točku, a to je kada centar stretcha teren. Čudno mi je što nisu ubacili neki oblik zone (ili ja to nisam vidio još?), jer na taj način su 76ersi rješili tekmu u produžetku nedavno, a i Nuggetsi s Jokićem se igrali s njima. Čisto da se razumijemo, u 1 na 1 dvobojima on je čuvao relativno dobro 2 TOP MVP KANDIDATA.

Gobert bi mogao poraditi na puno stvari u napadu, ali njegov takozvani “Roll Gravity” je OGROMAN, odnosno kada igraju iz pick and rolla, obrambeni igrčai moraju birati hoće li njemu pokriti laki dunk (kada uhvati loptu; to mi nije jasno kako mu tako česot ispada) ili čuvati tricaša, ili čuvati ball handlera, no ovo je neka druga tema.

Od ostalih kandidata, na 2. mjestu je Myles Turner, kojeg jako volim gledati i koji bi do kraja sezone itekako mogao prestići Goberta, jer ove sezone je tu svoju obrambenu igru dignuo do vrhunca. Iza njega bih još stavio Bena Simmonsa koji radi sjajan posao u Philadelphiji, on je jedan od rijetkih igrača koji danas mogu čuvati pozicije od 1-5. Još neki vrlo dobri igrači bi bili Fred VanVleet, Giannis, Mitchell Robinson možda i Embiid? Iako Gobert, Turner i Simmons su za sada jedini u raspravi po meni.

Most Valuable Player: Joel Embiid

Okej, ovo je ipak najteža odluka. Kako trenutno stvari stoje, ne postoji ozbiljni kandidati osim Embiida i Jokića, ali svi znate preostale kandidate, LeBron, Kawhi, Giannis, Harden/Kyrie/KD, …

No Embiid vs Jokić, to je uistinu zanimljiva debata.

Jokić ima povijesno ludu napadačku sezonu (i nije nikada do sada izgledao ovako spreman), kada je u igri, offenzivni rating njegove ekipe je bolji za čak 17.3 poena po 100 posjeda no kada je izvan terena. To je apsurdno. No nije ni Embiid puno iza njega, Phila je bolja za čak 15.2 poena po 100 posjeda kada je na terenu. Ovo su elitne brojke. Dapače, njih dvoje predvode ligu u ovom aspektu. Ispred imena poput Curryja, Lillarda, Dončića, a to su sve vrsni napdači i skoreri koji dižu svoju ekipu na razinu više.

Embiid je najbolji ove sezone u poenima po posjedu kada je u pitanju akcija iz Post upa, Jokić je drugi iza njega. Ne znam kada je bila zadnja sezona kada su dva top kandidata bili ovako dominantni postup skoreri! Možda za vrijeme Duncana, Garnetta i Dirka?

Evo još nekoliko brzih crtica koliko su zapravo dobri ova dvojica: Jokić ima možda i najbolju dodavačku sezonu za nekog centra. Embiid je možda i najbolji scorer s poludistance ove sezone (ako promatramo i volumen i efikasnost). Jokić dominira unutar reketa sa svojim hookovima. Embiid šutira preko 85% na liniji za slobodna bacanja! Također, Embiid je OGROMAN plus na obrambenoj strani, te Philadelphija izgleda znatno bolja s njim i u obrani.

Net Rating (Off-Def) kada je Embiid na terenu/izvan njega: 11.1/-6.3 -> razlika: 17.4!!! Net Rating (Off-Def) kada je Jokić na terenu/izvan njega: 8.3/-1.4 -> razlika: 9.7

VAŽNO: Volim koristit ove ratinge pošto su vrlo zgodan pokazatelj “korisnosti”, no to NIJE idealna metrika, kao ni ijedna druga metrika (za sada).

Embiid je ove sezone odigrao 30 od mogućih 36 utakmica. I u tih 30 utakmica s njime, Phila ima skor od 23-7, što je najbolji Win% u cijeloj ligi (bolji od trenutnog skora Utaha). Naravno, ovo je malo “manipuliranje” brojkama, ali činjenica je da Embiid podiže ekipu na neku drugu razinu. Činjenica je da je nezaustavljiv na napadačkoj strani, pogotovo u igri 1 na 1, takve situacije se zapravo ne smiju uopće događati. Činjenica je da su on i Simmons možda najbolji obrambeni duo u ligi trenutno, te mogu zaključati svaku ekipu. I evo još jedan statistički podatak: Embiid dozvoljava 53% zabijenih šuteva na obruču (udaljenost <1.8 metara) (malo slabije od Goberta, Turnera, itd…). Embiid je taj X-Factor.

Nemojmo se zavaravati, Jokić je isti taj x-factor, ali samo u napadu, i ta obrambena uloga je meni na kraju presudila. Nuggetsi skrivaju Jokićevu igru u obrani pick and rolla tako da on iskače i ometa ball handlera dok ostali igrači agresivno rotiraju. Jokić dozvoljava čak 63.7%, jedino je Kanter lošiji u tom aspektu od startnih centara, ali nije sve tako crno s Jokićem u obrani. On igra jako dobro bez lopte, čita “passing laneove”, ima puno ukradenih i odbijenih lopti. Mislim da će Nuggetsi povući neki trade potez, ali ne znam tko je tamo višak trenutno. Zaključak bi bio da trenutno Embiidova obrana nekako nadjačava Jokićeva dodavanja.

Ali mislim da se ovdje itekako može promjeniti slika, jer ako se ne varam Nuggetsi imaju puno lakši raspored do kraja sezone, a veći broj pobjeda može samo pomoći Jokiću u šansama za pobjedu. Mislim da utrka za MVP-a odavno nije bila ovoliko izjednačena i drago mi je da su ponovno dva internacionalna igrača, i bilo bi mi jako drago da Jokić uzme titulu na kraju.