Bliži nam se ono što smo svi s nestrpljenjem cijele sezone iščekivali – play-off. Mjesta za pogreške je vrlo malo, a najuzbudljiviji dio je pred nama. Kako bi se uspješno mogli pripremiti za praćenje doigravanja, NBA PULSMEDIA Vam donosi informacijama bogatu najavu svih momčadi koje će se tamo pronaći. Svaki dan dvije ekipe i odgovori na pitanja kako su igrali te koja su očekivanja. Uživajte!

Kako su ih najavili?

Nuggetsi su dobili podosta respekta od strane kladionica prošle sezone te su postavili liniju za over/under na čak 44.5 pobjede. Kada to gledamo iz današnjeg vremena, to je možda prepesimistična procjena jer su ipak došli iz finala zapada gdje su odigrali vrlo solidno protiv prošlogodišnjih prvaka Lakersa, što bi dalo naznačiti da nisu očekivali neki već skok (na razinu Lakersa ili Bucksa, koji su bili pri vrhu te ljestvice).

Kako su trgovali?

Nuggetsi su imali vrlo burne promjene u ekipi, što prije sezone tako i tokom sezone. Napustio ih je Jerami Grant koji je zasjao u playoffu te vrlo vjerojatno upravo tim partijama zaslužio pozamašni ugovor u Detroit Pistonsima u kojima je doživio još veći skok u igri. Isto tako napustio ih je “lažni Nikola Jokić”, odnosno Mason Plumlee koji se također zaputio u Pistonse i ispunio nadimak “Jokića za sirotinju”. Još jedno ključno ime koje je napustilo Nuggetse je Torrey Craig koji je imao bitnu obrambenu ulogu uz Granta kao drugo krilo/bek. Sad kad sve to uzmemo u obzir jasno je zašto predikcije nisu bile optimističnije. Dodatan razlog su bila neatraktivna imena koja su doveli kroz draft i Free Agency. Kroz draft u Denver su došli Zeke NNaji i RJ Hampton, i obojica su smatrani “projektima”, odnosno igračima koji neće donijeti neki instantan utjecaj (tako je i bilo). A kroz Free agency su došli JaMychal Green i Facundo Campazzo koji je naputio Real Madrid i uputio se preko velike bare u Denver.

No glavni potez je došao u sredini sezone, kada su razmjenili Garyja Harrisa, friško draftanog RJa Hamptona te nekoliko pickova za Aarona Gordona. Gordon je upotpunio rupu na krilu koja je ostala odlaskom i Granta i Craiga te se instantno uklopio u momčad. Uz to zamjenili su Hartensteina (kojeg su potpisali prije sezone) za Javalea McGeeja i nedavno potpisali Austina Riversa. Kao što sam rekao, bilo je burno u ekipi Nuggetsa, od ozljeda (o tome ubrzo), raznih potpisivanja do tradeova, kroz sve su Nuggetsi prošli.

Kako su igrali kroz sezonu?

Bez obzira na sve turbulencije, Nuggetsi su igrali sjajno i već su nadmašili predviđenih 44.5 pobjede (trenutno su na 45). Imali su štošta problema i promjena u momčadi kao što sam spomenuo. Prvo se MPJ ozljedio, rano u sezoni i propustio desetak utakmica, nakon toga se Garry Harris (opet) ozljedio i propustio praktički sve utakmice nakon toga do tradea u Orlando. Tu je bilo još nekoliko sitnih ozljeda Montea Morrisa i Paula Milsapa. To je sve remetilo ritam i rotacije Denveru koji je stalno morao ubacivati razno razne igrače. Ubrzo nakon toga je došao već spomenuti Aaron Gordon nakon čega su Nuggetsi imali sjajan niz odličnih rezultata, ali još bitnije od toga predivne igre.

No tada je uslijedio šok i povreda koljena Jamala Muraya koji je out cijelu sezonu (nadamo se ne više od toga). Uz to još su se lakše ozlijedili i Barton i Dozier. Kad se sve svede i napiše “na papir”, uistinu su Nuggetsi imali ludu sezonu. Jedina konstanta u svemu tome je bila ta sjajna igra Nuggetsa. Konstantno pri vrhu tablice i sada su izgleda zacementirali 4. mjesto regularne sezone. No nisam točno opisao kako su zapravo igrali.

Jokić je centar svega i od njega su kretale praktički sve akcije, to nam dokazuju podaci da Nuggetsi su pri dnu lige po “pick and roll” napadima u kojima ball handler (bek) poentira, a pri vrhu u handoffu, cuttevima i pick and rollu (ali gdje poentira roll man). Jokić je često “kampirao” na vrhu trice te čekao na cuttove MPJ-a i Gordona ili je uručivao loptu Murrayu i ostatku ekipu koji bi tada kreirali i uzimali dobre šuteve. Takve kombinacije su nam pružale predivne passeve Jokića i možda još bolju 2 na 2 igru Murray-Jokić. A Nuggetse ste mogli i gledati tako da samo promatrate što radi Nikola Jokić. Akcije koje su kreirali za njega su nekada ličile na akcije za istinske šutere gdje je Jokić trčao kroz reket koristivši više blokova iz kojih je uzeo šut ili dalje igrao preko post upa. E da, u post upovima je najbolji u ligi odmah iza Embiida. Napadački su tenk koji gazi sve ispred sebe, no opet ima neku eleganciju i ljepotu u tome.

Što se obrane tiče, i tu su napredovali u odnosu na neke prošle sezone. Igraju jedan jako zanimljiv koncept u kojem su iskoristili Jokićeve pozitivne stvari te sakrili njegove negativne stvari u obrani. Jokić pri obrani pick and rolla agresivno iskače i smeta ball handleru i time otežava pass u sredinu, no još bitnije šut iz te akcije. Jokić jako često uspije zasmetati playmakeru te presjeći loptu - to je ta jača strana Jokića, čitanje igre i reagiranje u takozvanim passing laneovima. Ono u čemu Jokić nije dobar jest obrana u postu i ispod koša, naime jedan je od lošijih centara u ligi kada je u pitanju obrana oko obruča (<1.8 metara) - dopušta čak 63.3% šuteva… Još jedna loša stvar koja proizlazi iz takve obrambene taktike jesu izloženi kutevi, Nuggetsi su u top 3 (odnosno bottom 3?) ekipa lige po broju dopuštenih trica iz kuteva. A te trice su slobodne jer krilni igrači agresivno pomažu prilikom pick and rolla, jer je Jokić zauzet iskakanjem. Niti jedna taktika nije savršena, you win some, you lose some.

Tko je najviše oduševio?

Jokić se dignuo s razine All Stara na MVP razinu, no nekako smo svi znali i pretpostavljali da će se to dogoditi nekad ubrzo pa zato mjesto u ovom segmentu zaslužuje Michael Porter Jr.. Naime ovaj mladić je u odnosu na rookie sezonu skočio s 9.3 koševa po tekmi na 19.4 koševa, nastavljajući s dobrim igrama iz prošlogodišnjeg Bubblea. Uz to prometnuo se i u jednog od boljih skakača ekipe, što u obrani tako i u napadu. Najimpresivnija je njegova efikasnost koja je svemirska. 66.8 TS% ga smješta na ukupno 7. mjesto u cijeloj ligi što je za igrača njegovog stila igre impresivno. U tako biranom društvu se uglavnom nalaze rolling centri i nekoliko anomalija sličnih MPJ-u poput Inglesa, KD-a i Joea Harrisa. Upravo s KD-om neki vole vući paralele, no po meni MPJ-u još uvijek nedostaje nekoliko segmenata u kreaciji vlastitog šuta da bi se mogle vući takve paralele. Bez obzira na to, on je idealan 3. igrač uz Jokića i Murraya (a nakon ozljede se uspješno nametnuo kao 2. igrač), scorer koji može zabiti bez puno diranja lopte, što kroz cut ili catch&shoot situacije. Trenutno njegov profil igre puno više liči igraču poput Jaylena Browna ili TJ Warrena - obojica efikasni skoreri što kroz igru blizu koša, tako i kroz šut. No čini se kako MPJ ima potencijala nadmašiti obojicu takvih igrača, i to vrlo brzo.

Tko je najviše podbacio?

Will Barton je nekako najslabija karika od svih igrača koji su u stalnoj rotaciji Nuggetsa. Po nekim naprednim metrikama (Raptor, LEBRON, ali i WS, BPM) nekako se njegovo ime najčešće nalazi na dnu kada promatramo igrače Nuggetsa. S obzirom na to da su Nuggetsi nastavili sa sjajnim igrama i nakon njegove ozljede postavlja se pitanje koliko će minuta dobiti kada se vrati na teren. Vrlo je vjerojatno da će svejedno biti starter, jer njegova visina omogućava Nuggetsima “glatko” switchanje i mogućnost “sekundarnog playmakinga” još uvijek nosi neke pozitivne strane, s obzirom na izostanak Murraya, ali Rivers, Dozier i Campazzo su igrali sjajno u njegovom izostanku.

Summa summarum

Ako nemate navijača, volite fluidnu i lepršavu košarku te jednostavno želite uživati u atraktivnim passevima s basketa i zakucavanjima kojih se neki igrači ne bi posramili ni na slam dunk contestu, onda su Denver Nuggetsi ekipa za vas. Uz to, imaju i vrlo vjerojatnog MVP-a na svom rosteru koji trenutno igra najbolju košarku (barem što se napada tiče) na razini cijele lige. Činjenica da ih mnogi stručnjaci smatraju kandidatima za naslov i nakon izostanka Murraya govori puno, a vrijeme će pokazati jesu li u pravu.

Tko bi trebao činiti play-off rotaciju?

Ovo je teško predviđati jer su trenutno dva igrača ozljeđena koja konkuriraju za isto mjesto u početnoj postavi (Dozier i Barton), no probat ću se zaigrati i reći suprotno od onog što sam rekao da očekujem u poglavlju o igraču koji je podbacio. Na PG poziciji bi trebao biti Campazzo koji je pružao sjajne partije nakon što je umetnut u početnu postavu, na toj kritičnoj SG poziciji bi tada bio PJ Dozier kada se oporavi od ozljede. Krilni igrači su Gordon i MPJ, a centar naravno Jokić. Na taj način Barton pruža playmaking s klupe zajedno s Morrisom, a u rotaciju uskaču još i JaMychal Green i Paul Millsap. Neke minute će možda dobiti i JaVale McGee, koji odigra uglavnom u utakmicama protiv “pravih centara”.

Kakva su očekivanja u doigravanju?

Kad ne bi bilo ozljeda, očekivalo bi se finale. Pravi navijači će i dalje to očekivati, no realnost je da su ozlejdom Murraya izgubili jednu sjajnu opciju za kreaciju šuta i rasterećivanje Jokića, što u normalnom vremenu, a još bitnije i u clutch vremenu. Bez obzira na to, mogli bi imati pogodan raspored gdje bi izbjegli i Lakerse i Clipperse koji se još uvijek smatraju glavnim favoritima zapada. Moje mišljenje je doduše da bi im Phoenix Sunsi (na koje bi mogli naletjeti u drugoj rundi) mogli predstaviti veliki problem, ali nekako svi računaju na neiskustvo playoff košarke svih igrača na rosteru koji se ne zovu Chris Paul. No korak po korak, prvo trebamo vidjeti tko će im biti protivnik u toj prvoj rundi, a to će biti neizvjesno do samog kraja regularne sezone.